Svi mi nosimo sa sobom određena ograničavajuća uvjerenja i percepcije, ali ako ne zastanemo da ih prepoznamo, nećemo biti svjesni utjecaja koji imaju na nas i na naše interakcije s drugima.
Ove postavke mogu biti iznimno korisne kada ih prihvatimo kao alat koji nam pomaže uspostaviti kvalitetnije odnose sa sobom i drugima. One nam omogućuju da djelujemo svjesno i s namjerom, kako bismo efikasno podržali svoj i tuđi osobni rast.
Iako će se neki ljudi ponašati, prema našim kriterijima, nemoralno i neodgovorno i iako to možda nećemo razumjeti, važno je shvatiti da osoba uvijek čini najbolje što može, na svojoj razini svijesti i prema informacijama koje su joj dostupne. Ovo je za mnoge teško prihvatljiv koncept, stoga je bitno naglasiti da je ovo samo postavka za vježbanje bezuvjetnog prihvaćanja.
Svi naši postupci imaju (barem) jedan cilj – postići ono što želimo, što cijenimo i što će nam koristiti. Osoba nije njezin postupak niti njezino ponašanje. Kada osvijesti da može odabrati i druge mogućnosti u danoj situaciji kojima će ostvariti svoju pozitivnu potrebu, rado će ih prihvatiti. Ključno je da ne donosimo prebrze zaključke o namjerama drugih ljudi, već da si damo vremena da iza postupka vidimo njihovu čistu težnju za dobrobiti.
Bojimo se neuspjeha i to je glavni razlog zašto ne radimo ono što želimo. Svaku odluku koju donesemo temeljimo na sličnim odlukama koje smo donijeli u prošlosti i posljedicama koje smo nakon njih iskusili. Ako smo u prošlosti povrijeđeni ili smo se osjećali odbačeni zbog svojih odluka, očekivat ćemo iste rezultate i sada. Zato je vjerojatnije da nećemo riskirati, već ćemo se držati zone komfora i prilagoditi se onome što drugi očekuju od nas. No, ako pomaknemo fokus s prošlosti na ono što želimo u sadašnjosti, izaći ćemo iz začaranog kruga straha, odustajanja od svojih snova i stagnacije.
Mnogi ljudi smatraju se žrtvama i to ograničavajuće uvjerenje ne dopušta im da rade ono što žele. Kad prepoznamo i prihvatimo koliko smo moćni, shvatit ćemo da ne postoji ništa što potencijalno ne možemo postići.
Ako jedna osoba može nešto postići, moguće je da svatko (na svoj jedinstveni način) nauči kako to postići. Kad vjerujemo u to, jedina stvar koja nas još koči da radimo stvari koje stvarno želimo raditi u životu jest odgovarajuća strategija.
Mnogi ljudi žive kako ne žele jer nisu preuzeli punu odgovornost za svoj život. Kao što je spomenuto, mnogi vjeruju da su 'žrtve' životnih okolnosti. Iako se 'loše' stvari događaju, uvijek imamo izbor kako ćemo se ponašati i odgovoriti na njih. Taj nam uvid pomaže da razvijemo unutarnju otpornost i ne dopuštamo da okolnosti gospodare našim životom.
Uvijek trebamo ostati znatiželjni, postavljati pitanja i težiti novim saznanjima. Iako nikada nećemo savršeno znati bilo što, uvijek možemo napredovati učeći i njegujući svoju prirodnu radoznalost.
Proces učenja moćniji je od samog znanja, a način na koji percipiramo svijet može biti značajniji od stvarnosti.
Naše dominantne misli izravno utječu na to hoćemo li se osjećati dobro ili ne.
Kada nam nedostaje samopouzdanja, primijetit ćemo da mislimo 'negativno' i da se uglavnom usredotočujemo na svoje nedostatke ili pogreške. Takav način razmišljanja može postati navika koja nas drži zarobljenima u začaranom krugu nezadovoljstva.
Ipak, važno je prepoznati da smo sami odgovorni za svoje emocionalno stanje. Mi biramo na što ćemo se fokusirati i, iako se onima koji pate od automatskog negativnog razmišljanja (ANT) to može činiti izazovnim, moguće je naučiti kako disciplinirati um i promijeniti svoj postupno preusmjeriti fokus na ono što nas osnažuje i uzdiže.
Jeste li se ikada zapitali koje su naše navike i obrasci ponašanja urođeni, a koje smo usvojili odgojem i društvenim uvjetovanjem? Mnoga naša ponašanja su automatska; toliko su ukorijenjena da ih često nismo ni svjesni. Razumijevanje razlike između urođenog i stečenog u nama pomaže nam u odgovoru na pitanja: "Tko uistinu postavlja pravila u mom životu?" i "Kako mogu svjesno odabrati najbolji put za sebe?" Pomoću tih spoznaja možemo početi oblikovati svoj život na temelju svjesnih izbora, umjesto da budemo vođeni nesvjesnim navikama.
Kada doživimo fizičku ili emocionalnu bol, instinktivno pokušavamo učiniti sve da bismo se osjećali bolje, ali nažalost, to je samo privremeno rješenje – jer osjećati se bolje ne znači da postajemo bolji. Pri postajanju boljom verzijom sebe nećemo se možda odmah osjećati bolje, što većinu ljudi obeshrabruje, ali s vremenom ćemo postati jači, zreliji i zadovoljniji nego što smo bili.
Komunikacija je sredstvo za prenošenje poruke, ideje, upute ili emocije. Međutim, komunikacija je uspješna samo ako primatelj razumije poruku na način na koji smo je namjeravali prenijeti. Ako netko ne razumije ono što mu prenosimo, to nije odraz njegove nesposobnosti da shvati, već kvalitete naše komunikacije.
Ako nismo u stanju jasno prenijeti svoje misli tako da ih drugi razumiju, onda smo kao komunikatori zakazali i pokazali da ni sami možda nismo u potpunosti razumjeli ono što pokušavamo objasniti. Stoga, kada naiđemo na nerazumijevanje, preispitajmo način na koji komuniciramo i prilagodimo ga kako bismo postigli bolju povezanost i razumijevanje.
Ljudi se u životu neće promijeniti sve dok njihova želja za promjenom ne bude veća od želje da ostanu isti. Promjena ovisi o dvije stvari: namjeri i sposobnosti. Ako ljudi misle da se ne mogu promijeniti, neće ni pokušavati: neće razvijati svoje sposobnosti niti usvajati strategije za to.
Ljudska evolucijska priroda „kriva“ je za to da o promjeni automatski mislimo kao o nečemu neugodnom, zbog čega smo skloni štedjeti energiju i birati najlakšu opciju kad god je to moguće.
Tek potom dolazi izazov dosljednosti; ali sve dok je fokus osobe na namjeri, ponašanje se može promijeniti i bolje navike postati dio svakodnevnog života.
IZVORNE VRIJEDNOSTI
obrt za medije, edukaciju i savjetovanje
