Mnogo sam se puta susrela s komentarima polaznika ili klijenata o tome da je rad na sebi težak i naporan. Svjesna sam toga da i sama sintagma „rad na sebi“ može izazvati otpor i asocirati na napor i obveze. Također sam svjesna naše želje da nam stvari dolaze u život na što brži način, uz što manje odricanja i truda.
Mnogi od nas traže prečace kroz svoje izazove, čeznu odmah se osjećati bolje i najradije bi popili „tableticu za sreću“. Ali „rad na sebi“ je proces, i to onaj u kojem se postaje bolja verzija sebe. „Osjećati se bolje“ često je kratkotrajno stanje koje ne donosi osobne korijenske promjene, dok je „postajanje boljom verzijom sebe“ dugotrajni (i cjeloživotni) proces vlastita unaprjeđivanja svojim tempom i po svojoj mjeri.
Ciljevi rada na sebi višestruki su i sveobuhvatni, od razumijevanja jezika emocija, usvajanja znanja o samorazvoju i poboljšanju fizičkog zdravlja, preko unaprjeđenja stanja uma, kognitivnih sposobnosti i rješavanja problema, do dubljih spoznaja o sebi i drugima, snažnijeg doživljaja sebe, svojih vrijednosti i svoga mjesta u svijetu. Zato rad na sebi nije jednokratni zadatak, već kontinuirani proces koji traje cijeli život.
Razmišljajući o tome zašto su mnogi usvojili uvjerenje da je teško raditi na sebi, izdvajam devet ključnih razloga:
U radu na sebi suočavamo se sa svojim ograničenjima i nesigurnostima, a to zahtijeva hrabrost i iskrenost, veću energiju za procesuiranje i otpornost na stres.
Promjena gotovo uvijek znači otpuštanje nekog sloja ega. A ego to "guljenje" doživljava kao bol. On se svim silama opire boli i neugodi jer se boji da bi mogao "nestati".
Kod promjene primarno mislimo na ono što ćemo izgubiti, a ne na ono što ćemo dobiti. To je zbog vezanosti za stare navike koje su postale automatske reakcije. Neizvjesno je što nas čeka kad otpustimo staru naviku, nesigurni smo i bojimo se gubitka kontrole. Zato smo se često skloni držati sigurnog i utabanog, čak i ako to znači stagnaciju, nezadovoljstvo i površinski život.
Lako je vidjeti što se treba mijenjati kod drugih – mnogo je teže vidjeti to kod sebe. Uvijek postoje "slijepe točke" kojih nismo svjesni.
U nama postoje onaj koji radi i onaj na kome se radi. Ovaj prvi treba biti motiviran za promjenu, a često nije. Uvjeren je da je slabiji od onog na kome treba raditi a koji je obično inertan u svojoj zoni komfora, pretjerano samokritičan i navikao na sabotiranje svake promjene.
Bojimo se neuspjeha: toliko toga do sad nije djelovalo, pa zašto bi sad uspjelo?! Bojimo se da nećemo dobiti željene rezultate ili da jednostavno nismo toliko "moćni", da ćemo se razočarati u svoje potencijale, pa se radije prepuštamo okrivljavanju nečeg/nekog drugog, nego preuzimanju odgovornosti na sebe.
Radom na sebi najčešće ne možemo postići rezultate preko noći, pa proces zahtijeva trud, upornost i vrijeme. Mnoge obeshrabri to što ne vide trenutne rezultate, pa preopterećenost svakodnevnim obavezama često postaje izgovor za neposvećivanje sebi.
Ako ne znamo što želimo, nemamo jasan fokus i smjernice, rad na sebi može biti zamoran i frustrirajući. Lako se izgubiti u začaranom krugu vlastita nezadovoljstva da nekamo stignemo, a zapravo ne znamo kamo idemo.
I za kraj, katkad nas i očekivanja drugih oko nas – kako bismo trebali živjeti i ponašati se – mogu obeshrabrivati i ometati u fokusu na vlastiti razvoj.
Ali suprotno perspektivi gdje je rad na sebi teška obaveza, disciplina, odricanje i uzvodno plivanje, nudim vam pogled na ovaj proces kao kreativan, uzbudljiv i lagan ples. Da, čak i lagan!
U tom procesu možemo uživati ako:
sebi pristupamo s radoznalošću, kao prilici za istraživanje mikrokozmosa
upotrebljavamo one metode koje su prilagođene našim interesima i stilu učenja. Možemo raditi i učiti kroz igru, zanimljive vježbe, intuitivne tehnike, iskreni razgovor, meditaciju…
idemo malim koracima i smanjimo očekivanja prema sebi. Postavljanjem dostižnih ciljeva dobivamo osjećaj napretka i uvjeravamo se u svoje potencijale. Počinjemo primjećivati pozitivne pomake u sebi i oko sebe, više ugodnog mira, jasnih misli ili povezanosti u odnosima.
imamo podršku prijatelja ili obitelji, a ako je nemamo, tada onih koji misle slično ili mentora/coacha. Zajedništvo i dijeljenje iskustva čini rad na sebi iznimnim doživljajem.
Za mene nema uzbudljivijeg i fascinantnijeg putovanja od onog u sebe i potom oko sebe. To je najslađi sport gdje skačemo u dalj, u vis i – u šir.
Pridružite nam se u stvaranju pozitivnih promjena!
Obnovite energiju, osnažite samopoštovanje i krenite u novu životnu fazu uz moje edukacije i personalizirano vodstvo.
