Tijekom povijesti su je prakticirali i istočnjački gurui, i američki Indijanci, i afrička plemena, i kršćanski mistici, i šamani i vračevi diljem planeta. Meditacija nije vezana za određeni svjetonazor, duhovnost ili religiju, no danas je postala univerzalno sredstvo opuštanja i oslobađanja od stresa, ali i praksa kojom prepoznajemo svoje autentične talente, dolazimo do unutarnjeg mira i živimo u skladu sa svojom svrhom. Danas nam je – zbog brzih promjena i nerealnih zahtjeva da budemo uspješni u svemu (i savršeni!) te stresa koji osjećamo zbog toga – meditacija potrebna više nego ikad. Što je meditacija i kako funkcionira objasnila je iskusna trenerica osobnog razvoja i meditacije prof. Sandra Baksa.
Meditacija je jednostavna, ali učinkovita metoda osobnog razvoja koja nam pomaže da živimo prisebnije, prisutnije i ispunjenije. Kad smo prisebni, više smo „pri sebi“: povezani sa svojim osjećajima i potrebama, svojim unutarnjim bićem. Biti prisutan znači biti svjestan sadašnjeg trenutka, dakle imati „slobodan um“ – ne opterećivati se događajima iz prošlosti niti se brinuti za ono što će nam se dogoditi u budućnosti. Ispunjenost je stanje zadovoljstva sobom i svojim životom jer živimo u skladu sa svojim vrijednostima i osjećamo da naš život ima dublji smisao. Meditacija nam pomaže da postignemo to stanje unutarnjeg mira i zadovoljstva, a danas nam je – zbog brzih promjena i teških okolnosti, zahtijevanja od sebe i drugih da budemo uspješni u svemu (i savršeni!) te stresa koji osjećamo zbog toga – meditacija potrebna više nego ikad.
Meditacijom se bavim već više od 25 godina i ona mi svakodnevno pomaže da se prisjetim tko ustvari jesam (iza vanjštine i uloga), da se vratim svome dubokom miru i osjećaju životne radosti, da pripremim svoj um na brojne izazove koji me očekuju, a srce na dijeljenje onog najboljeg od sebe drugima. Vođena meditacija moj je „glavni saveznik“ na edukacijama i u individualnom radu s ljudima, a provodim je s početnicima, ali i onim iskusnijima kojima je verbalno vodstvo potrebno da se lakše opuste i „napune baterije“. S iskustvom, sve sam uvjerenija da je ona idealan alat za:
zaustavljanje jurećih misli te otpuštanje stresa i zabrinutosti; odvajanje uma od trenutnih izazova i fokusa na druge ljude te prirodno okretanje pozornosti unutra (u sebe); smireno sagledavanje izazova iz raznih perspektiva; zadobivanje veće jasnoće o svojem cilju i željama i, svakako, doživljavanje više ravnoteže između unutarnjeg i vanjskog svijeta te osjećaja njihova jedinstva.
Ljudi danas smatraju da je najvažnije da budu uspješni u raznim (ili čak svim) područjima života te da njihov uspjeh bude vidljiv i mjerljiv jer iz toga crpe osjećaj samovrijednosti i samopoštovanja. Zato smo svi danas „hiperaktivni“ i podešeni na djelovanje 24/7. Kad se dogodi da imamo 5 minuta vremena, često i ne znamo što bismo sa sobom. Ako, primjerice, sjedimo na kauču, u tih ćemo 5 minuta ili zadrijemati ili će nas obuzeti nemir koji će se smiriti tek kad počnemo obavljati neku novu aktivnost. To je često put prema tzv. izgaranju – sagorimo svu svoju kreativnu energiju i potom osjećamo samo bezvoljnost i nemoć, a katkad i pozamašnu dozu ogorčenja. Kako bismo to prevenirali, dobro se podsjećati da je stanje mirovanja, odmora i 'nečinjenja' (ili jednostavnog 'bivanja') također potpuno prirodno i nužno kao i djelovanje – te da bi to dvoje trebalo biti jednako zastupljeno u našoj svakodnevici.
Nasreću, sve je više ljudi svjesno toga da su im trenuci predaha i malo izdvojena vremena za resetiranje nužni. No, kod mnogih to još uvijek ostaje samo na želji, ali ne i na primjeni.
Ljude od ove prirodne i djelotvorne metode mogu odbiti i razni 'mitovi' o meditaciji. Neki od njih su da za postignuća koja donosi meditacija treba jako mnogo vremena, da je to mistična i komplicirana praksa namijenjena samo produhovljenim ljudima, da je vezana samo za određene religiozne koncepte, da su za meditiranje potrebne posebne okolnosti (posebno mjesto, potpuni mir, tišina, lagana glazba, prigušeno svjetlo…) Zbog toga su ljudi katkad zbunjeni, naklonjeni pogrešnim uvjerenjima ili stoga što nemaju sve te (ionako većinom nepotrebne) uvjete u svojim domovima, ne osjećaju privlačnost za meditaciju.
Svakako.
Osoba koja će voditi meditaciju i pokazati vam kako zaroniti u svoj unutarnji mir dobrodošla je, kao i ozračje koje vam može pružiti više podrške za to. Moje je iskustvo da svaki dan počinjemo 'od početka', kao početnici, jer je meditacija zapravo samo prisjećanje našeg prirodnog stanja – mira, ljubavi, snage, samopouzdanja, inspiracije i radosti – koje tijekom dana gotovo redovito zaboravimo. Međutim, pravi je cilj meditacije da nas osposobi za potpunu samostalnost i samodostatnost dok meditiramo, da možemo meditirati u tišini (bez vanjskog glasa), bilo gdje, bilo kad i na način na koji želimo.
Najčešće ljudi započinju meditaciju uvrštavati u svoju svakodnevicu postupno, s 5 do 10 minuta prakse dnevno, ali bitno je da se ne opterećujete pravilima jer je smisao meditacije ionako da vas oslobodi – od stresa, fiksnih i krutih uvjerenja, od onog što se 'mora' ili 'bi trebalo', ali i od samih očekivanja od meditacije; meditacija je osobno iskustvo i nema ispravnog ili pogrešnog načina.
Uvijek se važno prisjećati da smo svi različiti i da nam odgovaraju različiti pristupi. Ali ovo je jedno od najčešćih pitanja, pa mogu odgovoriti da je već 15-ak minuta svakodnevne meditacije dovoljno da osjetite promjene nabolje. Jedna od prepreka za našu svakodnevnu praksu jest naš tipičan nedostatak strpljenja, pa već nakon dva dana meditacije (ali i svake druge prakse za koju je potrebno malo truda) očekujemo čuda. A kad se ona ne dogode – zaključujemo: to ne djeluje. Ali, vjerujte mi, to jednostavno djeluje! Samo malo više dosljednosti, redovitosti, strpljenja i povjerenja u proces potrebni su da primijetimo promjene u svojim mislima, emocijama i ponašanju.
Meditirati se može bilo gdje. Najčešće se sjedi uspravne kralježnice, kako bi tijelo bilo spremno neometano disati i kako bismo tijekom procesa ostali budni i pozorni, ali može se provoditi i ležeći, pa čak i stojeći i hodajući. Na početku, dok još nemamo razvijenu naviku meditiranja, predlažem da iskusite njezine učinke u sjedećoj poziciji, na podu, kauču, svome omiljenom naslonjaču, stolcu ili u prirodi.
Najbolje vrijeme je – uvijek! Sve ovisi o vama. Najčešće predlažem jutarnju i večernju meditaciju – prvu zovem kreativna, a potonju oslobađajuća.
Jutarnjom meditacijom, ako je moguće čim se probudite – prije nego što čujete prve vijesti, uđete u prometnu gužvu ili otvorite vrata svog ureda – najbolje se možete pripremiti za dan koji je pred vama i svjesno izabrati svoj stav i perspektivu kako bi vam dan bio što uspješniji, a vi što zadovoljniji.
Večernjom meditacijom – ako je moguće za vrijeme sumraka ili netom prije odlaska na spavanje – sve svoje nakupljene napetosti, sve misli vezane za događaje tog dana, sve svoje trenutke uspjeha i neuspjeha, sva neugodna i ugodna uzbuđenja – možete (i smijete!) jednostavno otpustiti i predati se tihom smirenju i opuštenosti nakon koje lagano možete utonuti u san.
Ne opterećujući se time koje je najbolje vrijeme i što nekom drugom najviše odgovara, najbolje je da sami otkrijete pravi recept za svoju meditaciju.
Ponovno, svako iskustvo je dobro i, što je najvažnije – vaše! U meditaciji nema neuspjeha, ništa ne možete raditi pogrešno. Osobito ako imate vodiča; on ili ona vodit će vas svojim spokojnim glasom kroz ugodne faze procesa. Jasno, primarni nam je cilj opustiti se – naše će se tijelo osloboditi tenzija, ali istodobno i naš će um postupno biti sve slobodniji od kovitlaca misli, slika i nemira.
Možemo provoditi meditaciju 'pregleda' tijela (body scan) kako bismo osvijestili svoje tijelo (koje tijekom dana uzimamo uglavnom zdravo za gotovo) dio po dio, kako bismo mu dali pažnju i zahvalnost koju zaslužuje, kako bismo postupno otpustili stres, napunili se energijom te osjećali osnaženi i obnovljeni.
Spektar ciljeva meditacija beskrajan je: možemo osnaživati svoje unutarnje kvalitete koje su nam trenutno potrebne kako bismo prevladali svoje izazove (npr. prihvaćanje, empatiju, hrabrost, proaktivnost, kreativnost…), promišljati o svome životu kako bismo sami došli do dubljih uvida ili rješenja za situacije, usvajati pozitivna uvjerenja, povećavati razinu samospoznaje ili samopoštovanja, usklađivati se s dubljim smislom svoga života…
Funkcija našeg mozga/uma jest da stvara misli, koje stoga nije moguće zaustaviti. Stoga se u meditaciji ni ne bismo trebali truditi da ih na silu poništavamo. S mnogo suosjećanja prema sebi i svojim dosadašnjim mentalnim navikama (najčešće mnogo razmišljamo o prošlosti i još više o budućim događajima, čime nastojimo zadržati kontrolu nad svojim životom), najvažnije je misli bez otpora pustiti da dođu – i, jednako tako, prođu. Umjesto da ste napeti zbog toga što se zbog misli ne možete fokusirati na sadržaj meditacije i što sa svakom mišlju postajete još udaljeniji od svoga mira, dopustite ih, ali ih ne „slijedite“, i svaki se put, kad ih osvijestite, ponovno vratite meditaciji. Ima jedna divna metafora: mi smo beskrajna svijest, poput neba, a naše su misli poput oblaka. Neka vašim nebom prolaze misli, lagano i slobodno. S vremenom, nepotrebnih i suvišnih misli bit će sve manje, a vi ćete već za trenutak-dva moći ploviti svojim unutarnjim prostranstvom.
Upravo tako. Meditacija nas uči da prihvatimo sebe i svoje trenutno stanje. Ako primijetimo da nam um juri i da se misli vrtlože u začaranom krugu, osvijestimo da su to samo naše mentalne navike (a nitko nas dosad nije poučavao kako 'ne misliti' toliko). Mi nismo ni svoje misli ni svoji osjećaji, već mnogo više od njih. Osvještavajući to, iz meditacije u meditaciju sve manje se osuđujemo i opiremo, a sve više prihvaćamo i razvijamo empatiju za sebe. A to automatski znači da prestajemo osuđivati i okolnosti izvan sebe te razvijamo veću empatiju prema drugima.
Dakle, u redu je ako se u meditaciji ne uspijete potpuno opustiti, ako ste pomalo rastreseni, toliko umorni da zaspete ili se suočite s nekom neugodnom emocijom. Važno je da ne odustajete od prakse te da se svakog dana prema sebi odnosite s još malo više ljubavi.
Sve ovisi o našoj percepciji. Zamislimo da iz više perspektive ništa nije ni pozitivno ni negativno, nego takvo kakvo jest. Iz niže perspektive, u kojoj ne vidimo cijelu sliku, sami ocjenjujemo i tumačimo neki događaj, pojavu ili osobu kao pozitivne ili negativne. Zato nas upravo meditacija ili i ostale metode osobnog razvoja uče kako razviti gledanje na stvari u sklopu šire slike – nadići polaritete (crno-bijelo) i vidjeti dobre stvari u naizgled lošoj situaciji, ali i obrnuto.
Kada smo ga svjesni i kada smo povezani s njim, naš nam unutarnji osjećaj daje signal kada nešto nije dobro ili zdravo za nas, kada je nešto nedovoljno ili nam je previše. Zato je najvažnije slijediti te osobne putokaze. I krenuti od sebe i iz sebe: započeti s vlastitim negativnim obrascima razmišljanja i sklonosti da se u neugodnim emocijama zadržavamo duže nego što je potrebno. Ako nas muče 'negativni' ljudi, možemo se fizički odvojiti od njih, ako je to moguće, ali važnije je naučiti postavljati zdrave granice kojima se međusobno poštuju osjećaji, potrebe i svačiji osobni smjer.
Jedna od stvari koje se najviše bojimo jest gubitak kontrole. Međutim, prihvatiti da ne možemo kontrolirati sve, a osobito druge ljude, prvo je iskustvo i korak prema življenju punim plućima. Ako skinemo ruke s kontrolne ploče, počet ćemo razvijati povjerenje u dobronamjernost života, a sebi dopustiti da nas vodi naša unutarnja mudrost. Pustiti život da teče kroz nas znači prihvatiti da ne možemo kontrolirati sve, da je sigurno otpustiti strah od nepoznatog te da je u redu prepustiti se.
U svemu nam tome pomaže meditacija, jednostavan alat koji nije vezan ni za jedan religiozni koncept, već je univerzalno i učinkovito sredstvo osobnog i duhovnog rasta.
IZVORNE VRIJEDNOSTI
obrt za medije, edukaciju i savjetovanje
