Večernji ritual – kako se usidriti na kraju dana

Večer može biti najtiše, ali i najdragocjenije vrijeme dana – prilika da usporimo, oslušnemo i ponovo se usidrimo u ono što nam je važno. Vrijeme da otpustimo aktivnosti i misli koje su nas zaokupljale tijekom dana, bez potrebe da budemo išta drugo osim prisutni.

Jedan od dobrih osobnih principa koji nam može donijeti golemu dobrobit jest ne voditi 'ozbiljne' ni poslovne razgovore iza 17 sati, najkasnije 18. U to smo vrijeme već umorni i krcati informacijama, um nam često „bruji“, pa nas razgovori vjerojatno neće dovesti do rješenja niti biti najkonstruktivniji. Energija nam već pada, a ako je i dalje trošimo, vrlo vjerojatno nećemo se moći na vrijeme opustiti i uhvatiti one važne sate za noćni odmor.

Ako je to moguće za vas, ostavite mobitel sa strane nakon 18 sati – to jednostavno, ali moćno pravilo stvara prostor tišine i smiraja. Odsutnost ekrana pomaže nam da se vratimo vlastitom ritmu, onom dubljem, sporijem, koji nas povezuje sa sobom i sa svime što jesmo.

A ako uz to još i večeramo ranije, idealno do tih čarobnih 18 sati, i dodamo nekoliko blagih pokreta – nježno istezanje, udah i izdah sa svjesnošću – stvaramo pravi most prema noćnom odmoru. To je poziv tijelu i umu na relaksaciju i na pripremu za ono što dolazi: miran, regenerativan san.

Mali ritual vođenja dnevnika u večernjim satima ili prije samog spavanja ne odnosi se tek na zapisivanje događaja – već svjesno uranjamo u unutarnji svijet i spajamo se s onim mislima, osjećajima i iskustvima preko kojih bismo inače projurili i, vrlo vjerojatno, one neugodne i neprocesuirane potisnuli.

Tada nastupaju trenuci za jasni pogled unatrag, za zahvalnost, intuitivno učenje i nježnost prema sebi. Redovitim pisanjem stvaramo unutarnju mapu – ne da bismo kontrolirali, već da bismo bolje razumjeli, prihvatili i, na kraju, otpustili ili preobrazili.

Vodim se ovim pitanjima – svakim večernjim pisanjem nježno otvaram prostor u sebi:

1. Za koje tri stvari iz današnjeg dana osjećam iskrenu zahvalnost?
2. Koji je bio moj najljepši, najživlji trenutak danas koji želim pohraniti u srce?
3. Što me izazvalo, gdje sam osjetila nelagodu ili iskorak iz svoje zone komfora?
4. Što sam danas naučila – o sebi, drugima, životu?
5. Jesam li danas osjetila povezanost, radost, mir ili neku drugu višu frekvenciju? Koju i kada se to dogodilo?
6. Koja me afirmacija, molitva ili misao može nježno ispratiti u noć? (Zapišem je i pročitam tiho u sebi, kao malu točku usidrenja za noć).
7. Što mi tijelo govori sada, na kraju dana? Što mu mogu dati – dah, pažnju, zahvalnost?

Ako odlučimo stati, možemo uroniti u sebe, tiho i iskreno, i staviti zrcalo ispred dana koji je iza nas – ne da ga racionalno analiziramo niti prosuđujemo, već da ga osjetimo, prepoznamo, učimo iz njega te nježno pustimo da ode.